Crveno more očarava bistrinom i bogatstvom života, ali bistra voda nije dokaz zdravog ekosustava.
Iz ekotoksikološke perspektive važno je ono što ne možemo vidjeti tijekom zarona: izloženost organizama onečišćujućim tvarima i posljedice koje se razvijaju postupno, godinama – prije nego što postanu očite. Koralj koji danas izgleda zdravo možda raste sporije, rjeđe se razmnožava ili teže podnosi sljedeći toplinski val.
Ekotoksikologija proučava kako onečišćujuće tvari djeluju na žive organizme, populacije i cijele ekosustave. Ne zanima je samo je li neka tvar otrovna, nego koliko je ima, koliko dugo organizmi s njom žive i s čime se udružuje.
Grad koji je izrastao uz greben
Hurghada je prije nekoliko desetljeća bila malo ribarsko mjesto, a danas je jedno od najvećih ronilačkih i turističkih središta svijeta. Uz obalu su izrasli hoteli, marine, lučice za ronilačke brodove i postrojenja za desalinizaciju. Svaka od tih djelatnosti nešto vraća u more. Pojedinačno to često nije dramatično – ali more zbraja.
Što pokazuju mjerenja
Luka i sidrišta. U području hurghadske luke izmjerene su povišene koncentracije teških metala, a olovo je bilo posebno visoko u zoni u kojoj se vežu brodovi.
Koralji kao spužva za metale. Meki koralji nakupljaju više cinka, olova, kadmija i nikla od tvrdih koralja koji grade greben.
Sićušni svjedoci. Foraminifere – jednostanični organizmi s vapnenačkom kućicom – uz obalu Hurghade imaju deformirane kućice, što je rani znak opterećenja okoliša.
Nafta, slana voda i hranjive tvari
Sjeverno od Hurghade, u Sueskom zaljevu, nalaze se naftna polja i platforme. Manje količine goriva i ulja iz brodskih motora neprekidno ulaze u more, a za ličinke koralja i riba važne mogu biti i niske, ali stalne koncentracije. Postrojenja za desalinizaciju vraćaju u more koncentriranu slanu vodu, a otpadne vode donose višak dušika i fosfora koji potiče rast algi.
Kad se stresovi zbroje
Koralji sjevernog Crvenog mora među najotpornijima su na svijetu na zagrijavanje mora. Pokusi su ipak pokazali da im onečišćenje bakrom smanjuje tu otpornost. Lokalno onečišćenje tako slabi upravo ono što ovim grebenima daje šansu da prežive klimatske promjene.
Što možemo učiniti kao ronioci
- ne dodirivati greben i paziti na peraje i opremu,
- birati kreme za sunčanje bez oksibenzona i oktinoksata – ili radije zaštitnu odjeću,
- birati brodove koji se vežu za plutače, a ne sidre na grebenu,
- ne hraniti ribe,
- prijaviti onečišćenje lokalnim udrugama poput HEPCA-e.
I naše more
To nije samo priča o dalekom moru. I u Jadranu turizam, marine i otpadne vode opterećuju obalu, a more se ubrzano zagrijava. Kroz Sueski kanal iz Crvenog mora do nas su već stigle ribe koje smo snimili kod Hurghade: plavotočkasto šilo i riba lav. Ono što danas učimo o zdravlju grebena u Crvenom moru sutra će nam trebati za zaštitu našeg mora.
Pravo pitanje nije koliko je more bistro, nego mogu li organizmi u njemu dugoročno zdravo živjeti i razmnožavati se.
